Objavljeno: 25.1.2022.
Članak uredila i objavila: Andrea Božić
PARIZ — Seine je desetljećima bila smrdljivi pratilac Grada svjetla. Proglašena biološki mrtvom 1960-ih, rijeka se činilo se probudila tek kada su poplave zaprijetile da će proliti smeđi mulj na pariške kaldrme. Napredak u pročišćavanju otpadnih voda pomogao je. Ali plivanje je službeno zabranjeno od 1923. Više od dvije trećine svih Francuza ima negativnu percepciju rijeke. Pa ipak, kada su francuski dužnosnici ovog mjeseca otkrili svoje ambicije za Ljetne olimpijske igre u Parizu 2024., Seina je tretirana kao uskrsli nacionalni spomenik, “najljepša avenija glavnog grada” i mjesto “neograničenih mogućnosti”.
Kao prekid tradicije, ceremonije otvaranja neće se održati na stadionu. Umjesto toga, olimpijski sportaši i dužnosnici plutat će niz rijeku, mašući s više od 160 čamaca, dok će oko 600.000 gledatelja gledati s tribina i ulica između Austerlitzova mosta i Eiffelovog tornja. Sljedećih tjedana neki sportaši možda neće samo plutati na Seini, već i u njoj. Očekuje se da će rijeka prihvatiti olimpijske maratone na otvorenom i triatlone. Nakon što sportaši odu, dužnosnici žele otvoriti rijeku za sve.
Prema ovoj viziji, Olimpijske igre bi proslavile preokret u bogatstvu rijeke koji je nastajao desetljećima. Ali za dolazak tamo i dalje će biti potreban završni sprint. Do danas je čišćenje Seine već značilo da se riba dužine gumenjaka vratila u rijeku. Vlasti procjenjuju da će biti potrebno više od milijardu dolara prije nego što ljudi mogu sigurno plivati.
Londonska Temza je na sličan način prošla put od proglašenja biološki mrtvog do gostoljubivih morskih pasa, tuljana, pa čak i morskih konja. U Berlinu su aktivisti pozvali da se dijelovi rijeke Spree osposobe za plivanje.
U Parizu se dužnosnici nadaju da će ograditi područja Seine kao bazene s riječnom vodom, koji će biti otvoreni za javnost nakon završetka Olimpijskih igara. To bi uključivalo slikovita mjesta u blizini Louvrea, Notre Damea i Eiffelovog tornja, ali i u manje privilegiranim predgrađima, omogućujući Parižanima da povrate davno izgubljenu, ali nezaboravnu tradiciju.
Kada je Pariz bio domaćin svojih prvih Olimpijskih igara 1900. godine, plivačka su se natjecanja gotovo samorazumljivo odvijala u Seini, rekao je povjesničar Laurence Lestel. Fotografije snimljene sljedećih godina prikazuju bicikliste kako se guraju u rijeku s ronilačkih platformi ispred Eiffelovog tornja i plivače kako plutaju rijekom na starim madracima. Ali industrijalizacija, zajedno s desetljećima brzog rasta gospodarstva i stanovništva u regiji glavnog grada, pretvorila je Seinu u velegradski ekvivalent smrdljivog ribnjaka, čija je jedina spasonosna milost bila to što se u njezinim otrovnim vodama odražavaju Eiffelov toranj i katedrala Notre Dame. Desetljećima gotovo nijedna riba nije mogla preživjeti u Seini, rekao je Lestel.
Kao gradonačelnik Pariza, Jacques Chirac više puta je obećavao čišćenje, rekavši na televiziji 1990.: "Za tri godine plivat ću u Seini, pred svjedocima, kako bih pokazao da je Seina postala prava rijeka."
Chiracovo obećanje dočekano je smijehom. Tri desetljeća kasnije, vlasti kažu da je prijedlog ozbiljniji. Njihov se optimizam temelji na skrivenim, djelomično potopljenim spremnicima koji prenose ažuriranja u stvarnom vremenu o tome što teče oko njih - a što ne.
U zgradi od cigle i kamena u predgrađu Pariza, podaci prikupljeni senzorima prikazuju se na velikom ekranu danju i noću. Oni uključuju mjerenja razine CO2 i bakterija E. coli u vodi. Ovih dana visokotehnološki barometar Seine često treperi zelenom bojom - znak da rijeka dopušta vrstama da ponovno dišu.
Tijekom proteklih 40 godina, broj vrsta riba u Seini su se više od deset puta povećale. To je dijelom rezultat pooštravanja pravila Europske unije o kvaliteti vode, ali i lokalnih inicijativa za preokretanje desetljeća degradacije okoliša.
Samo 40 posto pariške otpadne vode pročišćeno je 1970. i do 1980-ih, pročišćavanje otpadnih voda u francuskoj prijestolnici — kao i u mnogim velikim europskim gradovima — uglavnom je bilo usmjereno na ljudski izmet. Kemijski elementi poput fosfora, koji rijekama može uskratiti kisik, zanemareni su.
No, 1980-ih i 90-ih godina uvedeni su stroži propisi i izgradnja novih stanica za pročišćavanje koje su filtrirale ne samo veće količine otpadnih voda, već i veću raznolikost onečišćujućih tvari, objasnio je Vincent Rocher, direktor inovacija u sanitarnoj službi regije glavnog grada.
Danas se pročišćava oko 99% otpadnih voda regije glavnog grada. Dan za danom, Seine pada ispod sigurnosnih razina upozorenja za plivanje, kažu dužnosnici.
A tu su i oni loši dani kao u rujnu 2020., kada su stotine galona otrovne otpadne vode iscurile u rijeku s mjesta proizvođača cementa u istočnom Parizu.
Kako bi smanjili učestalost aktiviranja sigurnosnog upozorenja, dužnosnici se usredotočuju na poboljšanje učinkovitosti postojećih postrojenja za pročišćavanje i pojačali su napore kako bi spriječili da brodovi ispuste otpadne vode u Seinu. Vlasti također grade spremnik za oborinske vode dizajniran za hvatanje više od 12 milijuna galona vode i ograničavanje onečišćenog otjecanja.
No, do trenutka kada te mjere počnu imati učinka, revidirani E.U. pravila o kvaliteti vode mogla bi ponovno pomaknuti Seinu izvan dosega običnih kupača.
Gradonačelnik Pariza Hidalgo odbacio je skepticizam u pogledu gradskih olimpijskih plivačkih planova rekavši da zahtjevi za kvalitetom vode za natjecanja "nije baš isti kao za svakodnevno plivanje".
Mislilo se na pravila koja organizatorima natjecanja daju više slobode nego službenicima zaduženim za javna plivališta. Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. i u Tokiju ove godine, na primjer, bilo je problema s kanalizacijom i onečišćenjem vode, ali u oba slučaja natjecanja su se odvijala.
Francuski dužnosnici inzistiraju na tome da njihov konačni cilj ostaje učiniti Seine plivati za sve u E.U. standardima. Oko sat vremena vožnje od glavnog grada, uz obalu rijeke Marne koja se ulijeva u Seinu, budućnost je već stigla. U gradu Meauxu plivanje je legalizirano prije više od desetljeća. Tamošnja rijeka privlači kako starije ljude koji se još uvijek sjećaju starih dana, tako i one mlađe koji prvi put oprezno gaze ili hrabro skaču u vodu.
“U prošlosti smo često okretali leđa rijeci”, rekao je Sylvain Berrios, gradonačelnik u regiji koji se zalagao za veći pristup kupanju. “Sada ga mještani vraćaju.” Nizvodno u Parizu ljudi se nadaju da će učiniti isto.
Među onima koji se zalažu za povratak plivanja u Seini je Arthur Germain (20), koji je prošlog ljeta dobio posebno dopuštenje da prepliva 480 milja od izvora rijeke u sjeveroistočnoj Francuskoj do njezina ušća u La Manche tijekom 49 dana.
On je također sin gradonačelnika Pariza, Anne Hidalga, što je za medijsku kampanju cijelog izazova dosta zanimljivo.
Pripremila: Astrid Werbolle
Izvor: Washington Post
Više na linku:
