Objavljeno: 21.3.2023.
Članak uredila i objavila: Andrea Božić
Ovo neće biti priča o Svjetskom danu voda, koji je jedan od važnijih datuma na ekološkom kalendaru svijeta. Ovo je priča o malom čovjeku te velikom srcu i kolektivu koji je stao iza plemenite ideje da se očuva jezero i život u njemu….
Prije dvadesetak godina na mjestu današnjeg Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, bila su polja puna divljih odlagališta smeća, rukavci fekalne vode, te otvoreni kanal kanalizacijske vode koji se slijevao u rijeku Savu. Nakon planiranja zemljišta i izgradnje uređaja koji je uvelike promijenio eko sliku grada Zagreba napravljeno je i jezero kako bi svi posjetitelji mogli uživati u svojevrsnoj eko oazi koja je nastala planski na rubu Grada.
I dok mnogi misle kako je jezerce kraj ZOV-a tek lijep vodeni prizor kojem se vesele posjetitelji za svoj 'eko selfie', to je pravo malo živo bogatstvo flore i faune.
Otkrivamo tko je 'dobri duh' jezera na ZOV-u!
Skroman i simpatičan, Željko Srbić naš je dragi kolega iz ZOV uip-a koji već godinama samoinicijativno nakon radnog vremena, bez obzira na godišnje doba, brine o životu koji se nalazi ispod i iznad površine jezera.
" Veliki sam zaljubljenik u rijeke i jezera. Voda je izvor života, u svakom smislu te riječi! A ja sam osim svega veliki ljubitelj životinja, pogotovo riba. Stoga mi je nekako u genskom kodu već i bilo zapisano da se moram pobrinuti i za ove koje se skrivaju kod nas na ZOV-u."- priča nam kroz smiješak Željko, iskusni sportski ribolovac, koji redovito lovi kapitalce po rijekama i jezerima diljem Hrvatske, ali ih jednako tako onda i pušta.
Ovo ,pak, što čini za naše jezero, nešto je sasvim drugo. Puno ljubavi, slobodnog vremena uložio je Željko, inače elektrotehničar po struci, kako bi ribe preživjele zimu ali i prošlogodišnje vruće ljeto, kako bi lopoči bili u optimalnom broju, a labudovi se redovito vraćali te svojom ljepotom i prizorom častili sve koji naiđu.
" Poribljavanje je došlo najviše prirodnim putem, na krilima ptica u čijem se perju zalijepe ikre te se prenesu iz jednog jezera ili rijeke na drugo… Stoga je ovdje živi svijet šarolik što me posebno veseli! Osim riba tu su žabe, mali kukci, kornjače, vodozemci koji su i zaštićene životinje. "- kaže nam Željko te dodaje – "prije desetak godina smo ubacili u jezero i nešto nove ribe, mahom šarana, pa su to sad lijepi primjerci u solidnoj kilaži." - smiješi se našem kolegi brk dok priča o svojim 'ljubimcima' na poslu. Ribe su njegova strast. Očuvanje istih još mu je veća misija. Zabrinut je kaže za vode stajačice koje su sve više ugrožene zbog uporabe pesticida po poljima, dok je padalina sve manje. Na nekim vodenim površinama u Hrvatskoj već je stanje za uzbunu. Kad se tome pridoda i ljudska nebriga, dolazimo do alarmantnih vijesti, a to je da ribe ima sve manje, a zagađenja sve više.
" Otkako smo ušli u EU stvari su se malo poboljšale. Ali sve ide puževim korakom. Počele su se kontrolirati neke stvari i to je dugoročno dobro. Najčešće boravim na Lonjskom polju, Savi, Dravi i jezeru Borovik i tamo je za sada stanje dobro. Nadam se da klimatske promjene neće i dalje toliko utjecati na vodostaj jer se mijenja eko slika, ribe su zbunjene i ne mogu se više mrijestiti na mjestima gdje su to prije činile. No moramo razmišljati pozitivno. Pomoći u svojim sredinama koliko se može, živjeti život s vodom i za život u njoj." - priča nam Željko Srbić, koji tijekom velikih vrućina i nedostatka padalina u jezeru na ZOV-u , uključuje pumpu i dodaje bunarsku vodu kako bi se ribama dalo optimalno kisika i svježe vode. Stoga do sada i nije bilo većih problema unatoč vremenu. Što se ,pak, samog hranjenja tiče Željko je tu naišao na sluh svojih poslodavaca, te su kuhani kukuruz i žitarice na jelovniku naših riba iz jezera.
"Ribe se ne hrane svaki dan. Već sezonski… No čim se približim jezeru znaju da dolazi i hrana, te se odmah okupe. Pravi zoološki vrt!" - ispričao nam je u dahu kolega, koji već i sa nekoliko metara udaljenosti zna prepoznati koja riba dolazi. I to nisu ribičke priče!
Valja kazati da oko jezera nema papirića, smeća, sve se redovito čisti i održava. Jer ono je dio našeg okruženja gdje radimo i obitavamo gotovo pola dana.
Nakon ugodnog popodneva kraj jezera uz kolegu koji je pravi ljubitelj prirode, čovjek se zaista iznova poveže s prirodom. Tek malo pažnje i brige za okoliš te vodu koja nas okružuje i možemo si stvoriti ljepši i bolji svijet oko sebe!
Sretan vam "Svjetski dan voda". Nama ga je kolega Željko ovom pričom itekako uljepšao. Hvala mu na tome!
Piše i slika: Astrid Werbolle
