Objavljeno: 8.11.2022.
Članak uredila i objavila: Andrea Božić
Jod, kemikalija dodana kuhinjskoj soli kao hranjiva tvar, atmosferski je element u tragovima koji emitiran iz oceana uništava ozon. U podacima o kakvoći zraka često se susreće podatak niske razine joda, no ne prepoznaje se njegov izvor. Sveučilište u Coloradu, Boulder, provelo je istraživanje koje pokazuje da je glavni izvor joda u atmosferi prašina. Također, u slojevima zraka iznad pustinja Atacama i Sechura pronađen je jod, za koji se vjeruje da je prisutan zbog aviona koji ispuštaju jodov monoksid.
Jod je ključni mikronutrijent, element u tragovima, za ljudsko zdravlje koji se prenosi atmosferom. Dodaje se kuhinjskoj soli radi potrebe normalnog rada hormona štitnjače. Atmosferski je jod moguće pronaći u morskom graničnom sloju, donjoj i gornjoj slobodnoj troposferi i stratosferi te sudjeluje u brzim fotokemijskim ciklusima, kojima se uništava ozon (O3).
Znanstvenici sa sveučilišta proveli su niz ispitivanja gdje su 13 dana avioni letjeli između središnjeg Čilea i južnog Perua. Za ispitivanje korišten je lider (od eng. Light Detection and Ranging) visoke spektralne rezolucije za praćenje slojeva prašine u slobodnoj troposferi, dok su spektroskopski instrumenti bilježili razine ozona i jodovog monoksida. Nakon provedenih eksperimenata, tim znanstvenika pregledao je meteorološke zapise i pronašao izvor zračnih masa prepunih prašine iznad pustinja. Mjerenja su pokazala da slojevi prašine imaju deset puta veću koncentraciju jodovog oksida od zraka na ostalim visinama. Znanstvenici su modelirali kako koncentracije joda utječu na razinu ozona u okolnom zraku te je otkriveno da se koncentracija ozona smanjila za 35% lokalno te 9,4 % regionalno. Nakon provedenog eksperimenta i osmišljenog modela, tim je zaključio da podizanjem prašine, bilo od vjetrova ili aviona, koja je alkalna, na sebe može lako vezati kiseline. Tako privučene kiseline mogu aktivirati čestice prašine da oslobode jod, što dovodi do fotokemijskih reakcija u kojima jod uništava sloj zaštitnog sloja ozona.
Također, količina ozona, iako je mala, može imati enormne posljedice na kvalitetu zraka. Kemija i ciklusi joda mogu stakleničke plinove zadržavati dulje prisutnima u zraku te samim time uzrokovati efekt staklenika. Takva bi nas istraživanja trebala potaknuti na razmišljanje o novim geoinženjerskim shemama koje uključuju prašinu. Ubrizgavanje prašine u zrak, radi hlađenja Zemlje, bez potpunog razumijevanja njezinih interakcija mogla bi uvelike odgoditi oporavak zaštitnog ozonskog omotača u stratosferi. Dakle, iako je jod prijeko potreban normalnom funkcioniranju ljudskih organizama treba se podvući granica između korisnog i štetnog djelovanja bilo na ljudski organizam, bilo na ozonski omotač.
Piše: Petra Vukovinski, univ. bacc. appl. chem.
Izvor:
1. https://www.science.org/doi/10.1126/sciadv.abj6544
2. https://www.sci.news/othersciences/chemistry/desert-dust-iodine-10396.html
