Objavljeno: 11.3.2021.
Članak uredila i objavila: Andrea Božić
Gotovo je nemoguće zamisliti da je prije samo 140 godina grad Zagreb funkcionirao bez kanalizacije, te da se gradom uz čitav kanal širio smrad. Jednako tako gotovo je nemoguće zamisliti da je još prije samo 20-tak godina bio otvoren kanal fekalija kroz naselja Kozari bok i Kozari putevi koji je Žitnjakom direktno vodio otpadne vode do rijeke Save. Pročistača tada još nije bilo, a sva prljavština iz naših toaleta i industrije slijevala se direktno u rijeku.
No vratimo se nakratko u povijest i prisjetimo se kako su krenuli početci kanalizacije u našoj metropoli.
Grad Zagreb je 1880-ih godina započeo pripremu za izgradnju sustavne kanalizacijske mreže. U to vrijeme grad je zauzimao površinu od 330 ha, a brojao oko 30,000 stanovnika. Glavni razlog potrebe sustavne kanalizacije bio je veliki pomor stanovništva, regulacija pitke vode, ali i izgradnja Zagreba kao modernog glavnog grada.
Počeci izgradnje kanalizacija u Zagrebu smještaju se u 17. stoljeće, a u dokumentima se navode odvodni kanali naselja Grič i Kaptol.
Ipak, do početka gradnje sustavne kanalizacijske mreže Zagreb je čekao sve do 1892./93. godine kada započinje gradnja odvodnog kanala s ušćem u Savu kod Žitnjaka te regulacija potoka Medveščak iz Tkalčićeve ulice u Ribnjačku dolinu.
Rasprave napreduju sporo
Godine 1881., Zagreb je u fazi pripreme za izgradnju kanalizacijske mreže, tada ga je posjetio glasoviti engleski inženjer William Lindley i njegovi suradnici koji su bili obaviješteni da je grad kanaliziran samo djelomično i prema starim načelima gradnje, da se dakle nečiste vode i izmetnine ne mogu shodno uklanjati iz područja grada Zagreba, te da valjda zbog toga grad nije zdrav.
S obzirom da je to bio veliki i skupi poduhvat, gradska uprava je zatražila stručno mišljenje i Društva inženjera i arhitekata u Zagrebu koje je unutar svojih članova izabralo strukovno povjerenstvo za pitanje izgradnje sustavne kanalizacije, koje se sastojalo od arhitekta graditelja i raznih inženjera.
Ovakvih sukoba stručnih mišljenja bilo je nekoliko, posebice oko količine novca koje je potrebno uložiti, stoga su rasprave gradske uprave bile višestruke i spore. Ipak, 1892. godine donesena je konačna odluka.
Četrnaest godina prije početka gradnje sustavne kanalizacijske mreže započela je gradnja zagrebačkog gradskog vodovoda.
Prije izgradnje donesena su temeljna načela izgradnje. Prva potreba bila je gradnja odvodnog kanala kolodvoru državne željeznice na istok do ulijeva u Savu kod Žitnjaka, jer su dotada svi izljevi tadašnje gradske odvodnje završavali su kod državnog kolodvora.
Gradnja odvodnog kanala započela je 1893. godine, a dovršena je 1894. godine.
Nakon završetka odvodnog kanala počeo se graditi glavni kanal koji se protezao od gornjeg kraja dovršenoga otvorenog odvodnog kanala ispod starog korita potoka Medveščaka i ispod pruge kr. drž. željeznice do tvornice lijepaka, gdje je pripojen glavni kanal sa svojim ulivom.
Glavni kanal je odande imao svoj pravac Baroševom ulicom, južnom stranom trga Franje Josipa, kroz Mihanovićevu ulicu, Poljski put i Klesarsku ulicu do Ciglane kod tvornice duhana, a bio je dug 2570 m.
Zatim je građen splavni kanal koji se dijelio na tri dijela: Od Črnomerca kroz Ilicu do Gundulićeve ulice, od Nove Vesi kroz Kožarsku ulicu, Potok i Jelačićev trg, pa od ovuda kroz Jurišićevu ulicu do u Draškovićevu ulicu
Do 1902. godine izgrađeni su svi glavni i većina uličnih kanala. Iste godine započela je gradnja kanala u Preradovićevoj ulici, na istočnoj strani trg i u Haulikovoj ulici, a odobrena je i osnova za regulaciju potoka Laščinščaka.
Prelaganje i regulacija potoka Medveščaka
Sve do kraja 19. stoljeća potok Medveščak tekao je kroz čitav grad, Ksaverskom dolinom, današnjom Medvedgradskom i Tkalčićevom ulicom, Pod Zidom, Bakačevom, iza kuća u gornjoj Vlaškoj ulici, zatim današnjom Jurišićevom i Draškovićevom preko starog Sajmišta gdje je skretao prema jugoistoku i ulijevao se u Savu na Žitnjaku.
Slika 1.: povkast.hr
Tema prelaganja i regulacije potoka Medveščaka provlačila se nekoliko puta u gradskim skupštinama i tadašnjim tiskovinama, a o njoj su pisani elaborati 1882. i 1883. godine.
S prelaganjem se započelo 1896. godine i to najprije u potezu od pruge državne željeznice kod tvornice lijepaka preko Sajmišta do križanja Draškovićeve s Jurišićevom ulicom i od tamo kroz Draškovićevu do Vlaške ulice.
Novi regulirani tok Medveščaka
Prema novom reguliranom toku potok Medveščak tekao je u otvorenom reguliranom koritu od Gupčeve zvijezde, kroz ulicu Medveščak do današnje Grškovićeve ulice. Osam godina nakon uređena je cesta, a 1913. godine započela je gradnja kuća i uređenje istočno od njega.
Godine 1930. potok je zatrpan, 1931. godine Zagrebački električni tramvaj ga nadsvođuje kako bi se dovršila tramvajska pruga kroz Ribnjak i Medveščak.
Nove ulice južno od Vlaške
Prelaganje potoka omogućilo je otvaranje novih ulica južno od Vlaške i njezino spajanje s Donjim gradom. Također, donesene su i nove regulatorne osnove koje je većinom, u ime Gradskog građevnog ureda, izradio Milan Lenuci. Ulica Medveščak imenovana je 1900. godine na sjednici Skupštine grada Zagreba, a prema projektu arhitekta Viktora Kovačića 1908. godine regulirane su Bakačeva ulica i ulica Pod zidom.
Kanalizacija na desnoj obali Save
U razdoblju od 1928. do 1930. godine gradio se glavni odvodni kanal od Zagreba do Ivanje Rijeke u koji su utjecale otpadne vode i oborinske vode područja javne odvodnje i potoci Bliznec i Štefanovec te Trnava i Vugrov potok. Izgradnjom novih građevina Zagrebačkog velesajma 1956. godine izgrađena je i kanalizacija na desnoj obali Save, također za prihvat otpadnih i oborinskih voda.
Čišćenje otpadnih voda
Godine 1979. započelo se s pripremama za izgradnju uređaja za čišćenje otpadnih voda grada Zagreba. Točnije tadašnja Samoupravna interesna zajednica za vodno područje Save napravila je Projektni zadatak središnjeg uređaja grada Zagreba koji je poslužio kao osnova za istraživačke radove za potrebe projektiranja te idejno rješenje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda za potrebe grada.
Grad Zagreb je 1990. godine donio odluku da se sve daljnje radnje za izgradnju središnjeg uređaja grada Zagreba povjere Hrvatskoj vodoprivredi, današnje Hrvatske vode.
Slika 2.: Arhiva ZOV
Važan ekološki projekt za grad Zagreb među desetak tvrtki povjeren je tvrtki Zagrebačke otpadne vode d.o.o.(ZOV), koja je utemeljena u Zagrebu 1998. godine, a zadužena je za projektiranje, financiranje, gradnju i pogon Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba (CUPOVZ) i pripadajuće infrastrukture.
Uređaj je u potpunosti završen 2007.godine i od tada je u neprekidnom pogonu 24 sata dnevno te postiže izvanredne rezultate, koji su daleko bolji od propisanih EU smjernica.
Pripremila: Astrid Werbolle
